Projekt „MacroInflation” provodi se u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., a financiran je sredstvima Europske unije kroz instrument NextGenerationEU.
Josip Tica, Vladimir Arčabić i Viktor Viljevac
Ekonomisti jaz dohotka definiraju kao odstupanje stvarnog BDP-a od potencijalnog BDP-a. Pojednostavljeno, kada je stvarni BDP nekog gospodarstva jednak njegovom potencijalnom BDP-u, inflacija je u tom gospodarstvu stabilna. Primjerice, u kontekstu zemalja članica europodručja, među kojima se nalazi i Hrvatska, poželjnom se smatra godišnja stopa inflacije od 2%. Ako je stvarna razina gospodarske aktivnosti u nekoj zemlji visoka, odnosno ako je njezin stvarni BDP veći od potencijalnog, inflacija je veća od 2% i kaže se da se to gospodarstvo pregrijava. S druge strane, niska razina gospodarske aktivnosti, odnosno stvarni BDP niži od potencijalnog, dolazi zajedno sa stopom inflacije manjom od 2% te se kaže da to gospodarstvo radi ispod svojih kapaciteta.
Kako bi se izračunao jaz dohotka, od vrijednosti stvarnog BDP-a, što je podatak koji objavljuju državni zavodi za statistiku, potrebno je oduzeti potencijalni BDP. Postoje brojne metode izračuna, odnosno procjene potencijalnog BDP-a, a među ekonomistima ne postoji konsenzus o tome koja je metoda najbolja. Manjak konsenzusa o tom pitanju i mnoštvo korištenih metoda rezultirali su time da neki ekonomisti umjesto jedne metode procjene potencijalnog BDP-a, odnosno jaza dohotka, koriste više njih te potom uprosječe dobiveni rezultat. Tako dobiveni jaz dohotka naziva se modelski uprosječeni jaz dohotka (engl. model-averaged output gap).
U radu naslovljenom „Jaz dohotka i modelska neizvjesnost“ autora Josipa Tice, Vladimira Arčabića i Viktora Viljevca istražuju se svojstva modelski uprosječenog jaza dohotka u različitim fazama poslovnog ciklusa. Autori procjenjuju jaz dohotka s pomoću 13 različitih metoda na podacima za 25 zemalja Europske unije i Ujedinjeno Kraljevstvo. Potom računaju modelski uprosječeni jaz dohotka i pripadajuću standardnu devijaciju vezanu uz taj prosjek. Standardna devijacija modelski uprosječenog jaza dohotka služi kao mjera modelske neizvjesnosti, odnosno toga u kojoj mjeri različite metode procjene jaza dohotka daju sličan ili različit rezultat.
Rezultati rada pokazuju da modelska neizvjesnost povezana s procjenama jaza dohotka nije jednaka u svakoj fazi poslovnog ciklusa. Konkretno, u razdobljima osjetnog pada BDP-a dolazi do porasta modelske neizvjesnosti, dok se u ekspanzijama taj obrazac ne pojavljuje. Drugim riječima, razdoblja većih negativnih stopa rasta BDP-a obilježena su većom modelskom neizvjesnošću, što znači da su procjene jaza dohotka tada manje pouzdane. Grafikon u prilogu pokazuje da kod negativnih stopa rasta BDP-a ispod određenog praga (engl. threshold) veće negativne vrijednosti stope rasta BDP-a dolaze zajedno s većom modelskom neizvjesnošću. Taj je rezultat bitan jer sugerira da oslanjanje na procjene jaza dohotka pri, primjerice, vođenju ekonomske politike nije jednako pouzdano u svakoj fazi poslovnog ciklusa.